Šator

Veljko

09.09.2014

Bili smo na kampiranju, nas dvoje, u šatoru vezanom za tlo i za četiri mlade masline, taman dovoljno velike da im se krošnje spoje nad sredinom šatora. Ispred nas bio je vrt, a potom makija.

Uz iznimku sanitarnog čvora na rubu maslinika, koji nam je bio i praonica za suđe i nas same, živjeli smo podjednako u šatoru, pod maslinama i borovima te na stijenama pored mora. Ali najdublji osjećaj doma stanovao je pred šatorom i u njemu - to su bili dvorište i kuća.

U dvorištu smo kuhali na plinskom kuhalu i blagovali, družili se s kokama, patkama, mravima i cvrčcima te meditirali, a u kući smo mogli biti goli i držati stvari na suhom i sigurnom: hranu, odjeću, pribor za kuhanje, higijenske potrepštine, stvari za radovanje (npr. knjige), uređaje za komunikaciju i ruksake u kojima smo sve to donijeli.

Tlocrtom, naša je kuća mjerila svega 2,10x2,30m u bazi svoje piramide, s tankim dvostrukim zidovima: unutrašnji mrežasti sloj nas je čuvao od insekata, a vanjski od kiše i vjetra koji su nas doista zadesili. Između njih, sloj zraka u vječnom uzgonskom pokretu održavao nas je svježima.

Dvorište je bilo naš dnevni boravak. Njegovi ugaoni stupovi bili su žive masline. Krov - njihove krošnje. Popločenje - debeli šuštavi sloj suhog maslinovog lišća na zemlji. Sat - sunce, svjetlo i tama… Kuću smo odnijeli sa sobom ne ostavivši traga, a bili smo u njoj samo onda kada smo htjeli biti u zatvorenom prostoru jer nam je tako bilo draže ili ugodnije.

I pomislih… to je minimalizam. Stanje svijesti u kojemu ti je iznimno zadovoljstvo da ono što zaposjedaš od svijeta oko sebe svedeš na minimum.

Bilo je krasno svesti elemente koji čine moj životni prostor na minimum jer mi je to pomoglo da svaki za sebe dublje doživim, kreativnije i intenzivnije koristim te više cijenim. Nisam ih sakrio kao tisuću stvari u neprimjetan ugradbeni ormar u praznom dnevnom boravku minimalističkog stila. Štoviše, shvatio sam ono što sam dugo slutio: minimalistički stil je upravo suprotan od minimalizma. Jer minimalistčkim stilom sve sakrijem i osiromašim interakciju sa svijetom oko sebe, dok minimalizmom obogatim interakcije i riješim se svega što im ne pridonosi.

Nije stvar u izgledu.