O kuhinji
Veljko Armano Linta
21.01.2016Nevjerojatno je koliko nam je svima kuhinja urezana u misli kao predodžba, i koliko je to uska predodžba. Čim čuješ "kuhinja", što zamisliš? Nevezano za konkretni stil, koji može biti totalno raznolik, u glavi ti je slika jednog prilično striktno definiranog "stroja". Uza sve nove materijale, streamlined design, tisuće boja i okova, u "zapadnim" ili "razvijenim" zemljama kuhinja je kuhinja, što je - kao i obično - posve dovoljan razlog da se zapitam zašto je to tako, je li to dobro, ili nas možda ta predodžba ograničava i sputava da kreiramo nešto bolje.
Prvo se prisjećam činjenice da kuhinja nije uvijek bila ono što je danas. (Sociolozi i antropolozi neka ne zamjere, jer ovo nije znanstveni članak, što ću stvari opisati pojednostavljeno i sažeto.) Kuhinja kakvu danas naprosto podrazumijevamo kao dio stana ili kuće osmišljena je kao zasebna prostorija za kuhanje, odnosno - u to vrijeme - za izvršavanje jednog od ženinih najvažnijih radnih zadataka. S bujanjem gradova i masovnim migracijama seoskog stanovništva u gradske stanove, takav pojam kuhinje udružio se s dizajnerskim izumima kao što je briljantna Kuhinja Frankfurt (Margarete Schuette-Lihotzky) i postao norma. Međutim, ideja kuhinje kao odvojene prostorijice koja služi isključivo za izvršavanje radnog zadatka, te time osobu koja kuha i kuhinjsku opremu udružuje u svojevrsni stroj, potječe od buržoaskog načina života u kojemu je kuhinja domena sluškinje - odvojeni, nevidljivi dio kuće koji se ne miješa s prostorima za boravak domaćina, a iz kojega povremeno izlaze pripremljeni obroci. Kuhinje koje su se razmnožile u gradskim stanovima nakon drugog svjetskog rata preslika su te priče, uz razliku što si obitelji koje su živjele u njima nisu ni izdaleka mogle priuštiti sluškinje i kuharice, pa je kuhinja sada standardizirana, smanjena, jače integrirana u prostor stana, i namijenjena gospođi (ili drugarici, kako gdje). Ne znam je li to iz ondašnje perspektive bio napredak u klasnoj ravnopravnosti ili novi način konzerviranja uloge žene u društvu, ali arhitekt Dinko Kovačić bi rekao da je na taj način žena, sa svom svojom putenošću, odvojena od obitelji i muža zajedno s kuhinjskim mirisima, a odvajanje mirisa jednostavno nije toga vrijedno.
Pa ipak, nova gradska kuhinja se ubrzo proširila i na selo, pa danas istu situaciju imamo u većini stanova i kuća, gdje god se nalazili. Međutim, u najzabačenijim selima još možemo naići na stare kućice s dvije sobe: spavaćom sobom i kuhinjom. Kuhinja u ovom slučaju predstavlja prostor za cjelokupni dnevni život u interijeru pa ujedinjuje dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju. Moje iskustvo i ton s kojim ljudi koji su doživjeli takvu "kuhinju" pričaju o njoj nedvojbeno vode zaključku da takva ona sadrži neku posebnu toplinu, živost i živopisnost. Vjerojatno je stvar u druženju, o okupljanju oko zajedničkog obroka, o njegovu zajedničkom pripremanju, o jednom stolu i jednom prostoru koji su središte cjelokupne komunikacije unutar zajednice. Čak bih išao toliko daleko da kažem da u kolektivnoj memoriji još uvijek postoji prijemčivost za komunikaciju oko ognjišta u prapovijesnim vremenima, i da suvremeni čovjek ima potrebu za takvim nečim unutar svojeg životnog prostora. Dapače, mislim da je ta potreba izvor socijalne kreativnosti i da je treba podržati arhitekturom.
Taj pomak se u zadnjih tridesetak godina osjeća i u projektiranju kuhinja: najprije je tzv. stambena kuhinja (kuhinja+blagovaonica) narasla u prilično veliku, ali još uvijek zasebnu prostoriju, a zatim je kuhinja postala integralni dio velikog prostora za dnevni boravak. Međutim - i sad se vraćamo na početak priče - kuhinja je još uvijek u većini slučajeva prepoznatljivi stroj: donji elementi, objedinjujuća radna ploha koja sadrži štednjačku ploču i sudoper, gornji elementi. Čak i kada se pribjegne pultovima, šankovima, otocima… čak i kada se radi o sočnom, seksi stylingu, kuhinja se još uvijek najčešće poima i projektira kao "objekt" koji se umeće u prostor, a ne kao prostor (komunikacije). Kuhinja je još uvijek duljina zida plus broj i raspored potrebnih elemenata, plus boja i lijepe ručkice ili, kad se ima više novca, hidraulički okovi i kerrock. Ali sada za tim stvarno više nema potrebe. Zašto ne bismo izbacili iz glave ustaljenu predodžbu i pogledali od čega stvarno želimo da se sastoji kuhinja?
Ako želimo da se sastoji od zajedničke komunikacije za stolom, onda nam treba dobro projektiran (a tu se misli i na proporcije, i na oblik, i na svjetlost, i na materijale, i na pogled, i na položaj u sklopu većeg životnog prostora…) prostor u kojemu će biti dovoljno veliki, dobro postavljeni stol, čvrst, dugovječan i otporan na habanje, koji će služiti i za blagovanje, i za zajedničko sjeckanje luka i češnjaka, i za kartanje, i za sastanak "kućnog savjeta", a ako je pomičan i/ili rastavljiv, i za ljetni doručak na terasi. Jedan stol! Umjesto plohe za rad, šanka za večernje piće, pulta za doručak i stola za blagovanje, jedan stol za zajedništvo. Vjerujem da to pojednostavljenje nije osiromašenje, nego obogaćenje života, tim više što svaki takav stol iz stare seoske kuće, od Zaprešića do Japana, ima svoj "genius tabulae", duh stečen dugotrajnim korištenjem i percipiranjem. Uz stol, u tom istom prostoru potreban je izvor vode (npr. korito i slavina - namjerno ih ne zovem sudoperom kako ne bih evocirao uobičajenu sliku sudopera), zatim izvor vreline (npr. štednjak) te spremište (na primjer ugradbeni ormar) za posuđe, kuharsku opremu, nešto hlađene hrane i začina, ali i bilo što drugo - to više nije donji ili gornji kuhinjski element, to neki od elegantnih načina baratanja mnogobrojnim predmetima koji su nam prisutni u svakodnevnom životima.
Vizije stola, spremišta, izvora vode i izvora vreline i dalje mogu biti najraznolikije, čak i ovog trenutka u mojim mislima. Ali poanta je u tome da su to elementi kuhinje kao PROSTORA, a ne predmeta; odnosno elementi kuhinje kao KOMUNIKACIJE, a ne stilizirane utilitarnosti. Kad stvari tako okrenemo, mentalna je predodžba napokon slobodna, kuhinja je izgubila i zadnju vezu sa pojmom sluškinje, a stan je korak bliže tome da bude dom. Styling? Bez brige, on i dalje može biti seksi.
Veljko Armano Linta