Naše dvije sobe

Veljko

16.07.2018

Kad smo projektirali temeljitu, ali jednostavnu, adaptaciju vlastitog stana, supruga i ja smo osmislili "veliku živahnu sobu" i "malu tihu sobu". Primijeti da nismo imenovali namjenu: Nismo rekli "dnevni boravak", "spavaća soba", "ured" i slično. Umjesto toga, odredili smo atmosferu i stvorili dvije atmosfere koje se međusobno uravnotežuju.

Uspješno koristimo taj prostor za život i rad, poput dvaju preklopljenih slojeva, pri čemu oba iziskuju veliki živahni prostor i mali tihi. Nije čudno da su potrebe slične jer, istini za volju, "život" i "rad" su umjetne kategorije. Život je jedan i cjelovit. Bitno je da li ti način na koji provodiš vrijeme ima smisla.

Ponekad želiš nešto raditi s puno akcije ili s više ljudi. U vrevi, velikom prostoru, zvuku razgovora, glazbi, mirisima iz kuhinje, stotinama šarenih ceduljica, na plesnom podiju. A ponekad se trebaš usredotočiti, ili opustiti, ili razgovarati u privatnosti, ili se posve udubiti, ili samo spavati u miru.

Ali ponekad dvoje ljudi istovremeno treba dvije suprotne atmosfere. Ponekad jedna osoba treba prijeći iz jedne atmosfere u drugu tijekom istoga dana, ili čak sata. I tako su nastale dvije sobe, jedna velika i živahna, a druga mala i tiha.

Velika nam je soba do sada služila kao dnevni boravak, foto-studio, radionica/igraonica za do 20 ljudi, mjesto za co-working, studio za ručni rad, prostor za tulume, spavaonica za 10 ljudi, i još toga.

Velika nam je soba poslužila kao spavaća soba, stolarska radionica, soba za tihi rad, soba za telefoniranje, soba za meditiranje, soba za intervjue, i još toga.

Sve su te preobrazbe moguće zato što nam je namještaj lagan i/ili na kotačima i/ili lako sastavljiv/rastavljiv. Povrh toga, raspored prostorija u stanu i njihov odnos spram vanjskoga svijeta (pogled, osunčanje u različitim dobima dana) podržava takvu atmosferu.

Ishod je to da sretno živimo-radimo (arhitekturu, dizajn, izradu rukotvorina, facilitiranje, regenerativni dizajn) u 58 kvadratnih metara, a čovjek bi obično mislio da za to trebaju veći, odvojeni prostori.

Ali "tajna" nije u namještaju, a sigurno nije ni u stilu prostora. Ključ je u činjenici da smo uspjeli u vlastitom umu raspršiti predodžbu o spavaćim sobama, dnevnim sobama i uredima. Uspjeli smo čuti svoje dublje potrebe - kako se želimo osjećati i što želimo činiti.

Sve bi "sobe" trebale biti tek posljedica pronalaženja dobrih načina da se zadovolje te potrebe. Ponekad je dobro slijediti ono što je uobičajeno ili u skladu sa standardima. A ponekad nije. Ništa se ne treba podrazumijevati. Čak i kada imaš malo vremena, dobro je preispitati ono što je "normalno"pomoću kojeg dubinskog pitanja.

Na primjer: "Treba li mi ovo doista?" "Postoji li bolji način da to postignem?" "Da li se osjećam dobro s ovim?" "Je li to ostatak neke stare želje koja više nema veze sa mnom?" "Jesam li se zalijepio/la za neku sliku iz časopisa?" "Kakve životne situacije zamišljam ovdje?" "Nastojim li nekoga impresionirati ovime?" "Koji dio mene želi imati ovo?" "S kim to želim podijeliti?"

Sviđalo nam se to ili ne, prostori u kojima živimo nam svakodnevno oblikuju ponašanje, misli, osjećaje i odnose. Ne bismo se toliko navikli dijeliti životni prostor i živjeti u određenom tipu soba da nismo već generacijama uvjetovani u tom smjeru.

Mi smo projektirali svoj stan tako što smo nastojali izabrati koje "tradicije" ćemo zadržati jer su nam korisne, a koje ćemo odbaciti. Zato smo morali iznaći kreativna rješenja, prikladna za naše potrebe.

Taj je proces različit od osobe do osobe. Arhitektura je alat pomoću kojega život približavamo onome tko zaista jesmo. Od osobe do osobe.

Ali bitno je zapamtiti da se svi mijenjamo. Zato je dobro da prostor može podržati naše promjene, od malih i čestih promjena naših aktivnosti i osjećaja, do velikih promjena u životnom stilu i osobnosti.

Za mene i moju ženu, duo velike i male sobe je dizajn i način razmišljanja koji nam, za sad, dobro pristaje i omogućuje nam da rastemo. Osjećam da takav tip dizajna vrijedi zabilježiti i podijeliti, na primjer pomoću ovog teksta.

No s obzirom na našu potrebu za promjenom, pitam se što nas iduće čeka :)