Delikatna obnova klijeti

Kako klijet učiniti mjestom za privremeno prebivanje, a ne pretvoriti je u vikendicu? Ujedinili smo arhitekturu, dizajn interijera i produkt dizajn u potrazi za odgovorom.

Želimo ovu klijet učiniti mjestom u kojem se može noćiti, živjeti nekoliko dana ili par tjedana, boraviti u svako godišnje doba.

Ali što zapravo činimo? Tražimo način da dođemo u još bliži kontakt s njom, da sebe i svoje društvo zaogrnemo njome.

Zašto? Zato što nam paše kontakt s osnovnim životnim potrebama, s jednostavnošću, izravnošću, žilavošću, vitalnošću i iskrenošću boravka u prirodi, uz vatru, u zagrljaju drva. Paše nam kad smo za sigurnost zahvalni šumi i sjekiri, a ne betonu i toplani. I paše nam da sami uzmemo tu sjekiru u ruke.

Ali ipak... zima grize, miševi kolo vode, a bregi su bregoviti za pustit' suzu. Pa umjesto da po vodu idemo na izvor kilometrima daleko, umjesto da se pakiramo kući čim padne mrak, umjesto da se veremo po kosama kad idemo na zahod, umjesto da stvari držimo u prtljažniku auta, hajedmo:

Pronaći pravo mjesto za zahod, krevet, izbu i kuhinju. Samo to, ništa više.

Kako? Sjednimo malo u miru... spustimo sjekiru... zatvorimo oči... i poslušajmo... ono čega nema:

Nije se ništa čulo kad smo spustili sjekiru, ni klak, ni tup, ni zving. Oči zatvorene, prsti gledaju: mekano, toplo tkaninasto.

"Tko je to?" "Deka." "Kakva deka?" "Domobrazna deka. Gdje god dođem, preobrazim to mjesto u dom. Čak i nevjerojatna mjesta. Napuštenu industrijsku halu u mjesto za piknik, zaglavljeni lift u spavaću sobu, kamion u kolijevku, evo i sjekiru mogu opustiti i nasmiješiti." "Ali deko, kako to da pričaš?" "Pa eto, katkad me netko nešto pita, a da to ni ne zna, jer zatvori oči i pronađe me u polusnu između svijeta kuće i svijeta doma. A ja imam nešto važno za reći, i drago mi je kad imam kome." "Reci, zanima me." "Onda pažljivo slušaj: Ne treba ti u životu puno, ali uzmi to što ti treba bez straha."

I tu deka zašuti. A klijet, gotovo ista kao što je i bila, nepravilna, čađava, polumračna i šupljikava, prestade biti sklonište i postade mali dom. U jednom dahu... Oči su se otvorile. Deka, nijema i nepomična, ali mudra i moćna, još uvijek je tu.