Galerija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu

Arhitektura

Zagrebački Donji grad sagrađen je od opeke i ožbukan. U ovoj kući umjetnosti, opeka je gola, nemilosdrna i sadrži unutrašnji svijet, a žbuka je staklena, translucentna i sadrži sve ostalo.

Obrazloženje koncepta

Inspiracija/sažetak

Umjetnost je razotkrivanje slojevite istine.

Prostor donjogradskog bloka sazdan je od opeke oko parka.

AluArtForum spaja grad, park usred grada i Akademiju likovnih umjetnosti koja se smjestila oko parka i unutar njega. AluArtForum je prostor susreta i komunikacije, ali i prostor doživljavanja umjetnosti. Njegov cilj je promijeniti percepciju stvarnosti u posjetitelja, pomoći mu da postane svjesniji čvojek i kao takav se uključi u društevni život.

Zbog toga se zgrada AluArtForuma sastoji od dva dijela. Jedan je ekstrovertiran, suvremen i uklopljen u ulični niz, a sadrži radne i edukacijske prostore. Drugi je introvertiran, masivnošću govori okolini od čega je napravljena i pritom štiti svoju magičnu nutrinu koja vrlo kontrolirano komunicira s vanjskim svijetom, ali zato s lakoćom može udomiti neku od bezbroj paralelnih stvarnosti umjetničkog svemira u izložbenim prostorima.

Povezanost lokacije, funkcije i materijalnosti

Prostor za zgradu AluArtForuma smješten je između vrlo prometne ulice visokog urbaniteta i prekrasnog parka. Njezina je zadaća iskoristiti taj položaj pri vlastitoj unutrašnjoj organizaciji te povezati ta dva svijeta. Gotovo odmah se nameće odluka da se tehnički prostori smjeste podzemno, da se izložbeni prostori grupiraju u jedan viši volumen i približe parku, te da se ostali prostori grupiraju u drugi, niži volumen i približe Ilici.

Prirodno, ulični volumen popunjava cijelu širinu parcele između susjednih zgrada, ali se izdiže za visinu jedne etaže te posve oslobađa prizemlje tvoreći ulazni trijem. S druge strane, dvorišni volumen je osamostaljenije geometrijsko tijelo koje je naročito odmaknuto od istočnog ruba parcele, čime se ostvaruje kolno-pješački prolaz u unutrašnjost bloka.

Ispod žbuke gotovo svake zgrade u Donjem gradu nalazi se zid od opeke, a u unutrašnjosti donjogradskih blokova opeka normalnog formata često je ostavljena posve vidljivom. Zato je cijeli dvorišni volumen AluArtForuma izvana obložen takvom opekom. Ta gesta s jedne strane govori o materijalu od kojeg je sazdana njegova materijalna okolina, a s druge strane govori o običaju oblaganja fasade, samo s inverzijom: ono što je nekada bila nosiva konstrukcija sada je obloga armiranobetonske konstrukcije. Dojam masivnosti koji se postiže tom oblogom odgovara intenciji da se izložbeni prostori učine introvertiranima. Zahvaljujući takvom tretiranju dvorišnog volumena, zgrada AluArtForuma nije tek uklopljena u niz zgrada u Ilici okrećući leđa parku, već svojim položajem i materijalnošću ulazi u dijalog s unutrašnjošću bloka i dvorišnom zgradom Akademije te tvori unutrašnju fasadu bloka. Naposlijetku, treba napomenuti kako je obloga od opeke prisutna i u kontaktnim zonama dvorišnog volumena i uličnog volumena, u  interijeru svake etaže AluArtForuma. Zahvaljujući tome, volumeni dosljedno koegzistiraju kao dva zasebna entiteta, što naglašava ritualni karakter ulaska u introvertiranu masu dvorišnog volumena i izložbene prostore koje ona sadrži.

Bliski odnos s okolinom

Imperativ povezivanja Ilice i parka utječe na oba volumena AluArtForuma. Dvorišni volumen je “porozan” i prema sjeveru i prema jugu: na sjeveru je velika staklena ploha koja sadrži glavni ulaz, a na jugu velika staklena ploha koja se može klizno otvoriti da uvuče park u interijer. Između je smješten glavni foaje, koji s lakoćom udomljava različite funkcije, od kafeterije do prostora za prezentacije i promocije.

Element iznenađenja u dvorišnom volumenu je i poroznost prema zapadu, gdje je dvorišni volumen odmaknut od susjedne zgrade svega 1.5 metara. Tu je dvorišni volumen “prošupljen” u širini garderobe za posjetitelje, koja se omeđena staklenim stijenama pruža do ogoljenog zida od opeke susjedne zgrade i daje posjetitelju mogućnost intimnog kontakta s opekom koja tvori cijelu izgrađenu okolicu oko AluArtForuma.

Budući da je dvorišni volumen odmaknut od susjedne zgrade na istoku, ulični volumen popunjava nastalu prazninu u svim etažama osim u prizemlju. Prostori s pogledom na park koji tako nastaju u unutrašnjosti koriste se kao mali foajei za predah od doživljavanja izložbi ili prostori za edukativne radionice, okrugle stolove i slično.

Tako nastao istočni krak uličnog volumena ima zadatak uspostaviti odnos i sa susjednom zgradom specifičnog zabata. Na mjestu gdje zabat susjedne zgrade ima vertikalni procjep s otvorima zgrada AluArtForuma dobiva ostakljeni svjetlik koji odmiče zgrade omogućujući im da si iskažu međusobno poštovanje, ali ih i spaja vizualnom komunikacijom te omogućava ulazak svjetlosti u obje. Budući da su prvi kat uličnog volumena i prvi kat susjedne zgrade na gotovo istoj visini, na toj se etaži mostom kroz svjetlik zgrade i funkcionalno povezuju.

Na vrhu uličnog volumena nalaze se krovne terase. Južna terasa vizualno je povezana s parkom, a sjeverna s Ilicom. Iskustvo pogleda s tih terasa i druženja na njima zaokružuje iskustvo boravka u AluArtForumu, pruža nesvakidašnje vizure koje obogaćuju iskustvo boravka u gradu, te uspostavljaju analogiju između korištenja partera parka i vrha zgrade.

Nastanak i učinak uličnog pročelja

Dok je zadatak dvorišnog volumena da svojom pojavnošću govori o tome kakva je njegova okolina (da razotkriva njezinu unutrašnju strukturu), zadatak uličnog volumena je da govori o vremenu u kojemu je zgrada nastala pa zato koristi suvremenu fasadu od translucentnih i toplinski izoliranih staklenih panela. Istovremeno, ulični volumen i dvorišni volumen u međusobnom su dijalogu zahvaljujući činjenici da su oba modularno ustrojeni. Dok je kod dvorišnog volumena riječ o modulu opeke NF, ulično pročelje nastaje kao superpozicija modularne strukture fasadnih panela i modularno gradirane veličine prozora koji su umetnuti u panele.

Budući da je ulični volumen odignut od tla kako bi oslobodio prizemlje, vrh njegova pročelja nadvisuje vijence susjednih zgrada za točno toliko za koliko je njegov podgled odignut od pločnika. Ipak, ulični volumen ostaje unutar visine sljemena susjednih zgrada. Treba napomenuti da, premda je viši od uličnog volumena, dvorišni volumen ostaje unutar maksimalne visine postojećih zgrada u uličnom potezu.

Svijet izložbenih prostora

Dvorišni volumen je, ne računajući “porozno” prizemlje, introvertiran kako bi fokusirao pažnju posjetitelja na postav. Iznutra, on je ogoljen i iskren: vidi se i armiranobetonska konstrukcija zidova, i cementni estrih podova, i nosiva stropna konstrukcija (negdje betonska, a negdje čelična) s instalacijama i rasvjetnim tijelima.

Na prvom katu smješten je prostor za stalni postav. Uz ulazna vrata, jedini otvor u obodu toga prostora je ostakljeni horizontalni procjep koji pruža pogled na park i dvorišnu zgradu Akademije, uspostavljajući tako vizualnu i simboličku vezu između stalnog postava u AluArtForumu, stalnog postava skulptura u parku i ateljea u kojima već desetljećima nastaju umjetnička djela. Međutim, niti pogled niti svjetlost ne zadiru u posjetiteljevu pažnju dok doživljava postav jer je procjep dovoljno nizak da omogućava pogled tek kada se sjedne. Zato se pred njim nalazi klupa za odmor, izlivena iz istovrsnog betona iz kojega je i ostatak unutrašnjeg prostora.

Na drugom katu smještena je “crna kutija” ili “filmski studio”: visoki prostor bez dnevnog svjetla, naročito pogodan za multimedijalnu umjetnost, ali i za projekcije, suvremeni teatar i ostale oblike izvođačke umjetnosti. Prostor je viši od minimalno zahtjevanog kako bi se u njega mogle postaviti montažne tribine i/ili galerije.

Na trećem katu dvorišnog volumena smještena je “bijela kutija”: prostor s ravnomjernim difuznim krovnim osvjetljenjem koji ne omogućuje pogled prema van; svojevrsni svjetlosni oblak.

Funkcionalna organizacija

Zgrada AluArtForuma funkcionalno je podijeljena na tri osnovna dijela: podrumski volumen s većinom radno-tehničkih prostora (etaža -1); ulični volumen (etaže 1 do 3 + Uk) s dijelom radno-tehničkih prostora, radno-stručnim prostorima i proširenim komunikacijama; dvorišni volumen (etaže 0 do 3) s javnim prostorima prizemlja, izložbenim prostorima i vertikalnim komunikacijama.

Etaže dvorišnog volumena i uličnog volumena poklapaju se na prvom katu i na krovu uličnog volumena/trećem katu dvorišnog volumena. Međutim, uz drugi kat dvorišnog volumena nalaze se drugi i treći kat uličnog volumena. Time je omogućena racionalizacija visine etaže uličnog volumena, u dijelu koji je namijenjen radno-stručnim sadržajima te ne mora pratiti veliku visinu izložbenih prostora i radno-tehničkih sadržaja.

Ulični volumen sastoji se od sjevernog kraka koji se nalazi uz Ilicu i istočnog kraka koji se pruža od Ilice do parka.

Javni pristup

Glavni ulaz u zgradu AluArtForuma je s Ilice, gdje se pločnik nadovezuje na svojevrsni trijem pred ulazom. Trijem je prijelazni prostor iz vanjskog u unutrašnji prostor, često korišten pred javnim zgradama Donjeg Grada, naglašava reprezentativnost zgrade i prisutnost Akademije likovnih umjetnosti, te stvara prostor susreta i intenzivnijeg urbaniteta. Trijem je nastao odizanjem uličnog volumena, pa se ulazi izravno u dvorišni volumen, čije prizemlje sadrži ulazni prostor (foyer), recepciju, prodavaonicu, garderobu i sanitarije za posjetitelje, te kafeteriju. Kafeterija čini jedan prostor s ulaznim prostorom, a moguće ju je posve otvoriti prema parku u dvorištu Akademije pomoću velike trokrilne klizne stijene na južnom pročelju dvorišnog volumena. Dakle, prizemlje je mjesto vizualnog i fizičkog kontakta grada i parka. Iz parka je vidljiva kafeterija koja se za toplih dana pretvara u natkrivenu terasu, a iz grada je vidljiv vjetrobran s recepcijom te izlog prodavaonice. S obzirom da su navedeni prostori posve ostakljeni, moguće je kroz njih vidjeti u unutrašnjost zgrade, i sve do parka.

Ulaz u unutrašnjost bloka, odnosno dvorište Akademije likovnih umjetnosti, omogućen je i mimo dvorišnog volumena, kolno-pješačkim prolazom uz istočni rub markice, čime se poštuje postojeći ustroj parka (nastavlja se na njegovu mrežu komunikacija) i omogućava jednostavan zabatni pristup susjednoj zgradi na adresi Ilica 83.

Zgrada AluArtForuma povezana je na prvom katu s prvim katom zgrade na adresi Ilica 83 jer se smatra da su nastavni prostori te zgrade programski povezani sa sadržajima AluArtForuma. Veza je ostvarena rampom blagog nagiba, što omogućava prolaz i osobama smanjene pokretljivosti. Rampa se nalazi u svjetliku koji omogućava vizualni kontakt između dviju zgrada i poštuje zatečenu oblikovnu specifičnost zgrade na adresi Ilica 83 (ne zatvara je), pritom jasno naznačavajući različitost zgrada i radeći cezuru na mjestu prijelaza iz jedne u drugu. Rampa zamjenjuje nadstrešnu funkciju postojećeg krovića koji se uklanja. Rampa se u zgradi AluArtForuma nadovezuje na prostor proširene komunikacije (edukativne radionice), što se smatra prikladnim mjestom za kontakt, s obzirom da će nastavnici i studenti iz susjedne zgrade zasigurno koristiti taj prostor, kako za svoje potrebe, tako i u suradnji sa širom javnošću. Osim toga, na prvom katu se nalazi izložbeni prostor za stalni postav, koji je predmet izučavanja za studente Akademije. Ukoliko se pokaže potreba, moguće je zgradu AluArtForuma povezati i s potkrovljem zgrade na adresi Ilica 83.

Servisni pristup

Servisni pristup osiguran je već spomenutim kolno-pješačkim prolazom uz istočni rub markice. Minimalna širina prolaza je 3.5 m, a minimalna visina 4 m, što ga čini prikladnom za prolaz vatrogasnog vozila i gospodarskih vozila. Prolaz je proširen u dijelu koji se nalazi uz servisni ulaz i vertikalne komunikacije AluArtForuma, čime je omogućen utovar i istovar umjetnina i ostalih predmeta. Servisni ulaz koriste i zaposlenici (prvenstveno radno-tehničkog odjela) jer im omogućava brzi pristup podrumskoj etaži.

Vertikalne komunikacije

S obzirom na relativno malu površinu zgrade i intenciju da se potakne susret i komunikacija različitih korisnika zgrade, smatra se da je rješenje s jednim stubištem i jednim dizalom racionalno i dovoljno kvalitetno. Treba naglasiti da je stubište ipak razdvojeno na dva dijela: dio koji povezuje prizemlje i podrum odvojen je zidom i vratima kako bi bio dostupan samo zaposlenicima radno-tehničkog sklopa, dok je ostatak stubišta kontinuiran od prizemlja do gornjeg izložbenog prostora, odnosno krovne terase.

Komunikacijska jezgra smještena je na logičnom mjestu gdje dvorišni volumen kontaktira s istočnim krakom uličnog volumena, te neposredno uz servisni pristup, što znači da povezuje sve funkcionalne sklopove zgrade. Jezgru vertikalnih komunikacija moguće je i poželjno projektirati kao zasebni požarni sektor visoke požarne otpornosti, namijenjen za evakuaciju te brzi izlaz u vanjski sigurni prostor u slučaju požara.

Dizalo se predviđa kao teretno dizalo dimenzija primjerenih transportu umjetnina (prema zadanom programu). Dizalo međutim služi i za prijevoz osoba smanjene pokretljivosti te treba udovoljavati svim standardima za prijevoz osoba. Vrata dizala predviđaju se kao sigurnosna (dvostruka) vertikalna teleskopska klizna vrata, što je omogućeno velikom katnom visinom.

Dizalo omogućuje iznimno učinkovit put kretanja umjetnina od servisnog ulaza do radno-tehničkog sklopa u podrumu, čime se skraćuje vrijeme dostave. Jedini prostor koji nije opslužen dizalom jest dio radno-stručnog sklopa smješten na trećem katu uličnog volumena jer se nalazi na polukatu u odnosu na susjedni kat dvorišnog volumena. To se rješenje smatra funkcionalno prihvatljivim jer ne utječe na dostupnost javnih prostora osobama smanjene pokretljivosti.

Izložbeni postav

Izložbeni postav nalazi se u dvorišnom volumenu te je strukturiran po vertikali u tri manja, kvadratna prostora jednake tlocrtne površine, a različitog karaktera, kako je objašnjeno u poglavlju Koncept: svijet izložbenih prostora. Smatra se da je simultano održavanje dviju privremenih izložbi većinu vremena dovoljno, s tim da se prostori za privremeni postav lako mogu pod-podijeliti montažnim pregradama.

Za neformalnije izložbene postave mogu se koristiti i proširene komunikacije, krovne terase, ulazni prostor (i trijem pred njim), ali i južno pročelje dvorišnog volumena s obzirom na veliki dio njegove površine koji nema otvora i tvori neutralnu pozadinu koja može služiti za komuniciranje umjetničkih intencija prema parku.

Izložbeni prostori nalaze se uz jezgru vertikalnih komunikacija, preko koje su na svakoj etaži povezani s javnim prostorima proširene komunikacije.

Stalni postav i “bijela kutija” privremenog postava imaju minimalnu svijetlu visinu zadanu programom, dok “crna kutija” privremenog postava ima veću visinu kako bi se omogućilo fleksibilnije korištenje prostora za multimediju i izvođačke umjetnosti (instaliranje montažnih tribina i galerija).

Proširena komunikacija

Proširena komunikacija ima funkciju susreta korisnika AluArtForuma, održavanja edukativnih radionica, ali jednako važan  čimbenik je i to što pruža mogućnost za pauzu tijekom posjeta izložbenom postavu ili postavima. Zato se nalazi u blizini prostora za postave, ali izvan dvorišnog volumena, u bogato prirodno osvijetljenom istočnom kraku uličnog volumena koji pruža pogled na “prirodnu arhitekturu” parka. Prostori proširene komunikacije dobivaju dodatni odušak i dodatno svjetlo i iz svjetlika uz susjednu zgradu na adresi Ilica 83.

Proširena komunikacija je na svakom katu različita kako bi pružila različite vrste prostornog iskustva i povećala broj funkcija koje može udomiti. Na prvom katu je to jednoetažni prostor, na drugom katu dvoetažni, na trećem katu samo galerija, a na krovu se radi o dvjema krovnim terasama koje su povezane prolazom uz katno spremište izložbene opreme.

Južna krovna terasa gleda na park i dvorišnu zgradu Akademije likovnih umjetnosti, a sadrži i natkriveni bar, dok veća, sjeverna krovna terasa gleda na Ilicu, ali i preko njezinih zgrada na sjever, zapad i istok. Terase, dakle, daju korisnicima AluArtForuma i doslovno novi pogled na svijet, što doprinosi misiji AluArtForuma, ali i gradu u cjelini.

Radno-stručni sadržaji

Čuvaonice za slike i grafike te čuvaonica za skulpture i instalacije smještene su, zbog velike potrebne površine, u podrumu.

Čuvaonica za fotografije, film i video smještena je na prvoj etaži uličnog volumena.

Na drugom katu uličnog volumena smještene su knjižnica i soba za istraživanje za video i digitalni materijal.

Na trećem katu uličnog volumena smješteni su radni prostori voditelja fundusa i kustosa, arhiv, dokumentacija, čajna kuhinja i sanitarije.

Radno-tehnički sadržaji

Transportni ulaz za umjetnine i unutarnji manipulativni prostor smješteni su u prizemlju i podrumu. Radionica, spremište za opremu izložbi i ambalažu/opće gospodarsko spremište te prostor za odlaganje i sortiranje otpada smješteni su također u podrumu, uz široki hodnik (manipulativni prostor) koji opslužuje dvije velike čuvaonice. Osim toga, u podrumu je smješten energetski blok (osim strojarnice dizala koja se nalazi na krovu iznad okna dizala te ventilacijskog sklopa smještenog na krovu), ali i prostori radno-tehničkog osoblja (garderobe, sanitarije, prostor za čistače i sredstva za čišćenje te prostor za odmor).

Na prvom katu uličnog volumena smješten je prostor za pripremu izložbi i prostorija za kontrolu sigurnosti i nadzor.

Na drugom katu uličnog volumena, u blizini sobe za istraživanje za video i digitalni materijal, smještena je prostorija za katalogiziranje i digitalizaciju te fotografski ured i katalog.

Na svakoj etaži na kojoj se nalazi izložbeni prostor nalazi se i katno spremište izložbene opreme.

Pristup osoba smanjene pokretljivosti

Osobe smanjene pokretljivosti mogu pomoću dizala doći na svaku etažu, osim na treću etažu uličnog volumena (dio radno-stručnog sklopa). Ukoliko se u budućnosti ukaže potreba za tim, moguće je instalirati lagano ostakljeno dizalo uz svjetlik te kroz svjetlik pristupiti sa druge na treću etažu.

Svi javni prostori dimenzionirani su tako da omoguće pristup osobama smanjene pokretljivosti, kao i knjižnica i soba za istraživanje za video i digitalni materijal. Prilagođeni WC nalazi se u prizemlju u sklopu sanitarija za posjetitelje.

Načelni prijedlog tehnološkog rješenja instalacija

Instalacije grijanja i hlađenja

Polazna pretpostavka jest da zgrada ovog profila mora biti barem niskoenergetska jer je to jedina održiva i dugoročno isplativa opcija, koja pritom može služiti kao primjer svojoj okolici. Činjenica je da toplinska izolacija opne zgrade sama po sebi nije dovoljan, premda je nužan, preduvjet za ostvarenje tog cilja.

Druga polazna pretpostavka jest specifična namjena zgrade (čuvanje i izlaganje umjetnina), koja zahtjeva kontrolirane klimatske uvjete.

Budući da je nosiva konstrukcija zgrade armiranobetonska te da je zbog velikih opterećenja projektirana masa betona velika, racionalno je iskoristiti raspoloživu termalnu masu tako da se izvede termički aktivna betonska jezgra koja će sudjelovati i u grijanju i u hlađenju zgrade pomoću sustava cijevi i osjetnika temperature ugrađenih u beton. U dvorišnom volumenu mogu se koristiti i podne i zidne površine, dok se u uličnom volumenu mogu koristiti samo podne površine. Putem centralnog sustava upravljanja osigurat će se da svaka prostorija ima zasebnu regulaciju temperature.

Izvor topline je toplinska pumpa koja se predviđa u energetskom bloku u podrumu, a ovisno o istražnim geološkim ispitivanjima može biti tipa voda-zemlja (sonda) ili voda-voda (bunar). U slučaju dizalice topline voda-voda, sama bunarska voda se može koristiti za hlađenje.

Instalacija kondicioniranja zraka

Sustav kondicioniranja zraka osigurava potrebnu količinu i mikrobiološku ispravnost svježeg zraka, željene uvjete vlažnosti te mikroregulaciju temperature zraka. Putem centralnog sustava upravljanja osigurat će se da svaka prostorija ima zasebnu regulaciju temperature.

Predviđa se sustav klima-komora i sobnih regulatora s osjetnicima temperature i aktiviranje sustava u uredskim prostorijama samo kada je netko u prostoriji. Instalacija se vodi pod stropom te je u uličnom volumenu skrivena spuštenim stropom, dok je u dvorišnom volumenu integrirana u Holedeck konstrukciju opisanoj u poglavlju Konstrukcija: Holedeck konstrukcija.

Centralno upravljanje omogućit će mjerenje rada instalacije grijanja, hlađenja i kondicioniranje i prezentaciju mjerenja. S obzirom na izvedene primjere, povrat investicije za ovakav kombinirani sustav iznosi 5-10 godina.

Instalacije jake i slabe struje

Predviđa se priključenost zgrade na gradsku elektroenergetsku mrežu te na optički kabel. Utičnice za struju i mrežnu povezanost moraju biti raspoložive u svim prostorima i prostorijama, a posebnu pažnju treba posvetiti projektiranju fleksibilnih rasvjetnih mjesta za izložbene prostore, što je olakšano već spomenutom Holedeck stropnom konstrukcijom i krovnom prostornom rešetkom. Rasvjeta se radi prema posebnom projektu koji mora osigurati propisnu razinu intenziteta svjetlosti na odgovarajućim površinama, bez neželjenog blještanja i zasjenjenja te bez opasnosti za umjetnine. U “crnoj kutiji”, odnosno izložbenom prostoru na 2. katu izložbenog volumena, treba omogućiti postavljanje multimedijskih instalacija i teatarsko reflektorsko osvjetljenje.

U prostorima uličnog volumena predviđena je ugradnja rasvjetnih tijela u spuštene stropove, uključujući strop prizemlja (osvjetljenje vanjskih prostora). Preporučuje se korištenje LED rasvjetnih tijela zbog njihove trajnosti i štedljivosti, potpune neškodljivosti za okoliš i mogućnosti primjene različitih boja osvjetljenja radi ostvarivanja noćne slike translucentnog uličnog pročelja u kolorističkom uzorku koji komunicira s okolinom (na primjer, povodom otvorenja nove izložbe).

U slučaju nestanka električne energije u gradskoj mreži, aktivira se agregat smješten u podrumskoj etaži.

Instalacije pripreme potrošne tople vode

Predviđa se priprema potrošne tople vode pomoću električnih grijača.

Instalacija vodovoda

Predviđa se priključenost zgrade na gradsku vodovodnu mrežu i razvod vodovodnih instalacija do izljevnih mjesta u sanitarijama, čajnoj kuhinji, radionici, prostoru za čistače, prostoru za otpad te energetskom bloku u podrumu.

Zaštita od požara

Predviđaju se instalacija za uzbunjivanje i sprinklerska instalacija, s detektorima dima, osjetnicima temperature i prskalicama u svim prostorima i prostorijama u zgradi. Sprinklerska stanica nalazi se u podrumskoj etaži, a instalacija je vizualno usklađena čak i s estetikom izložbenih prostora zahvaljujući modularnoj konstrukciji s instalacijama vidljivima unutar konstruktivne visine međukatne konstrukcije.

Instalacija odvodnje

Predviđa se priključenost zgrade na gradsku kanalizacijsku mrežu.

Konstrukcija

Predviđa se izvedba zgrade s armiranobetonskom nosivom konstrukcijom, etažnosti Po+P+3+Uk (uvučeni kat), maksimalne visine cca 23.90m nadzemno i cca 6.30m podzemno (konstrukcijska visina cca 30.20m), odnosno između apsolutnih kota 116.67 i 146.87 m.n.m. Visina uz građevni odnosno regulacijski pravac uz Ilicu iznosi cca 17.40m bez ograde krovne terase, odnosno cca 18.80 s njom.

Temeljna konstrukcija

Predviđa se temeljenje armiranobetonskom temeljnom pločom, u skladu s uputama iz geomehaničkog elaborata. Uz geomehanički elaborat, prije izrade glavnog projekta potrebno je izraditi i projekt zaštite građevne jame kojim će se osigurati stabilnost susjednih građevina. Prije izvedbe temeljne ploče, na dnu građevne jame izvodi se betonska podloga, te hidroizolacija i termoizolacija koje će se spojiti s hidroizolacijom i termoizolacijom vertikalne konstrukcije.

Nosiva konstrukcija od spregnutog betona i čelika

Predviđa se izvedba sustava nosivih armiranobetonskih zidova, greda i ploča, gdje su zidovi armaturom povezani s temeljnom armiranobetonskom pločom. U podrumskoj etaži, obodni armiranobetonski zidovi prate rub markice i zatvaraju unutrašnjost u jedno vodonepropusno i toplinski izolirano korito. U središnjem dijelu zgrade, prostor za vertikalne komunikacije okružen je vertikalnom nosivom konstrukcijom te ima ulogu jezgre za ukrutu i otpor horizontalnim opterećenjima. Na zidove AB jezgre izravno se nadovezuju AB zidovi oko izložbenih prostora, zatvarajući te prostore potpuno ili djelomično sa svih strana. Ti se zidovi nastavljaju u svim etažama, kao i komunikacijska jezgra. Preostali nadzemni nosivi AB zidovi nalaze se uz susjedne zgrade, propisno dilatirani od istih, kontinuirano do vrha trećega kata.

Izložbeni prostori nadsvođeni su Holedeck međukatnom konstrukcijom od kazetiranog armiranog betona, koja je armaturom povezana s vertikalnom nosivom konstrukcijom, ali i AB stropnim pločama izvan izložbenih prostora, dakle u preostalom dijelu svake etaže. AB stropne ploče su dvostrano ili trostrano oslonjene. Na potrebnim mjestima ploče su poduprte AB gredama koje s njima čine integralnu cjelinu. Grede su na nekim mjestima obostrano upete u vertikalnu AB konstrukciju, a na nekim mjestima konzolne. Dimenzije elemenata nosive konstrukcije predviđene u idejnom rješenju su približne te općenito uzimaju u obzir veliko predviđeno korisno opterećenje.

Na mjestima na kojima se neizolirani armiranobetonski zidovi u vanjskom prostoru (uz susjedne zgrade) nastavljaju u toplinski izolirani konstruktivni volumen predviđeni su Schoeck Isokorb elementi za prekid toplinskog mosta.

Holedeck konstrukcija

Holedeck konstrukcija iznad izložbenih prostora inovativni je građevni sustav spregnutog čelika i betona koji se izvodi u kazetiranom obliku pomoću modularne, višekratno upotrebljive oplate sastavljene od manjih elemenata. Holedeck istovremeno omogućava svladavanje velikih raspona i velikih opterećenja (ekonomično do 15m), te postavljanje instalacija unutar konstruktivne visine Holedeck konstrukcije. Time se eliminira potreba za spuštenim stropovima i tehničkim podovima te se uz istu svijetlu visinu prostora omogućava manja katna visina u odnosu na uporabu uobičajenih konstrukcija, što je značajan faktor kod AluArtForuma, s obzirom na visinu izložbenih prostora.

Modularni raster, sličnost prirodnim i artificijelnim prostornim rešetkama te visoka kvaliteta površine koju omogućava navedena oplata čine Holedeck prikladnim za otvoreno pokazivanje u interijeru, pri čemu se provedene instalacije vide, lako mijenjaju (npr. položaj rasvjetnih tijela) i čiste, te se takav pristup predviđa za AluArtForum kako bi prostori bili što adaptabilniji potrebama različitih postava i ostalih događanja. Međutim, ukoliko bi bilo potrebno, Holedeck konstrukcija omogućava zatvaranje montažnim elementima s donje strane. Moduli su prilagođeni standardnim dimenzijama opreme ventilacije, klimatizacije i elektroinstalacija.

Ostale prednosti Holedecka uključuju manju količinu betona u odnosu na obične armiranobetonske ploče, a time i lakšu konstrukciju, bolje podnošenje horizontalnih sila te manji ekološki otisak stopala. Osim toga, Holedeck je povoljniji od uobičajenih betonskih konstrukcija u akustičkom smislu te jednako dobro zadovoljava standarde zaštite od požara.

Sustav su sposobni primijeniti izvođači uobičajenih armiranobetonskih konstrukcija uz iznimno kratku obuku i primjenu posebnih elemenata oplate. Predviđa se dvosmjerni standardni Holedeck sustav.

Krovna konstrukcija

Krov nad dvorišnim volumenom

Gornji izložbeni prostor dvorišnog volumena nadsvođen je prostornom rešetkom od čeličnih cijevi povezanih kuglastim spojnim elementima. Prostorna rešetka je sastavljena od polja koje slijede modularni raster Holedeck konstrukcije iz donjih etaža, te je blago piramidalnog oblika, što zahtjevaju translucentni pokrovni paneli. Ležajevi rešetke pričvršćeni su za unutrašnji vijenac u armiranobetonskoj konstrukciji zidova oko izložbenog prostora. Prostorna rešetka nosi krovni pokrov od Kalwall translucentnih krovnih sendvič panela.

Iznad strojarnice dizala te iznad stubišta nalazi se inverzni krov na armiranobetonskoj ploči. Krov iznad stubišta predviđen je za opterećenje krovnim ventilacijskim instalacijskim sklopom.

Krov nad uličnim volumenom

Na vrhu uličnog volumena nalazi se prohodna krovna terasa (opločeni inverzni krov) na armiranobetonskoj ploči, te boks katnoga spremišta koji je pokriven Kalwall krovnim sendvič panelom na laganoj nosivoj konstrukciji čeličnih stupova i greda (IPE ili HEA profili spojeni vijcima, ovisno o statičkom proračunu).

Konstrukcija fasadne opne

Obloga vanjskih zidova dvorišnog volumena

Nosivi armiranobetonski zidovi dvorišnog volumena obloženi su slojem toplinske izolacije (ploče polistirena). Vanjski sloj konstrukcije je obložni zid od visokokvalitetne fasadne opeke normalnog formata, zidane uobičajenim vezom s izmakom od pola opeke. Obložni zid nose tipski čelični nosači sidreni u armiranobetonsku konstrukciju.

Fasadna obloga opekom nastavlja se između dvorišnog volumena i uličnog volumena i u dijelu gdje se njihov spoj nalazi u interijeru, ali bez toplinske izolacije.

Fasada uličnog volumena

Predviđa se oblaganje uličnog volumena fasadnim Kalwall sendvič panelima, na svim pročeljima. Paneli su lagani i samonosivi, s ležajevima na armiranobetonskoj međukatnoj nosivoj konstrukciji. Translucentni paneli istovremeno propuštaju svjetlost, služe kao toplinsko-izolacijski sloj te omogućavaju postavljanje prozora u fasadnu opnu.

Kalwall paneli

Kalwall paneli predviđaju se na fasadi uličnog volumena i na krovu izložbenog prostora. Paneli se sastoje od obostrane obloge pločama fiberglasa, podkonstrukcije od aluminijskih nosača s prekinutim toplinskim mostom, i ispune translucentnim Lumira aerogelom. Paneli debljine 100 mm imaju U-vrijednost 0,28W/m2K te blokiraju ulaz infracrvenog zračenja pritom propuštajući dovoljno prirodne svjetlosti u interijer da se eliminira potreba za umjetnim svjetlom tijekom dana. Svjetlost koju propuštaju je potpuno difuzna i bez blještanja čak i u slučaju izravnog upada sunčevih zraka na površinu panela. Pritom je u samu strukturu fiberglasa ugrađena zapreka prodiranju UV zračenja u prostor, a ne samo površinski zaštitni film.

Iz navedenih razloga Kalwall paneli su idealan izbor za izložbeni prostor za koji se predviđa prirodno i ravnomjerno svjetlo s krova, ali i za edukativne radionice koje mogu biti okrenute jugu i dobiti veliku količinu svjetlosti bez problema sa zaštitom od sunca. Također, omogućavaju eventualnu buduću prenamjenu radno-stručnih prostora u izložbene prostore. Osim toga, radno-stručni prostori na sjevernoj strani zgrade mogu dobiti izdašnu količinu prirodnoga svjetla uz racionalizaciju površine prozorskih otvora i dobru toplinsku izolaciju, čime se postiže ušteda toplinske energije i zadovoljavajuća razina privatnosti u odnosu na evnetualnu primjenu ostakljene fasade.

Kalwall paneli dolaze u nekoliko standardnih varijanti rastera podkonstrukcije ugrađene u panel, od koji je jedna s razlogom odabrana za ovaj projekt. S obzirom da je odabran vertikalni postav panela (koji odgovara vertikalitetu prozora na okolnim historicističkim fasadama), uravnoteženje kompozicije postiže se horizontalnom pod-podjelom površine panela, a odabir konkretne horizontalne pod-podjele (Reverse Shoji) učinjen je tako da se naglasi modularnost koja proizlazi iz modularnosti prozora i modularnosti konstrukcija od opeke s kojima zgrada ulazi u dijalog.

Konstrukcija pregradnih stijena u interijeru

Staklene pregradne stijene

Javni prostori prizmelja (vjetrobran, recepcija, prodavaonica, foyer) te prostori komunikacija na katovima (hodnici i edukativne radionice) međusobno su odijeljeni pregradama od aluminija i stakla s minimalnim debljinama okvira (sustav tipa Keller minimalni prozori).

Gipskartonske pregradne stijene

Svi ostali prostori u interijeru međusobno su odijeljeni gipskartonskim pregradnim stijenama na metalnoj podkonstrukciji. Podkonstrukcija je mjestimično vidljiva kako bi se naglasila njena montažna priroda te time uspostavila prostorno-materijalna hijerarhija konstrukcije. U prizemlju su nad gipskartonskim stijenama istovrsni stropovi (pomoćne prostorije tvore boksove), a na katovima su od razine vrha gornjeg dovratnika do razine spuštenog stropa staklene stijene kojima se posredno osvjetljava hodnike.

Vanjski otvori

Prozori i vrata dvorišnog volumena

Predviđa se sustav minimalnih prozora tipa Keller, s aluminijskom konstrukcijom s prekidom toplinskog mosta i trostrukim ostakljenjem. Svi elementi sustava minimalnih prozora ugrađeni su u sloj toplinske izolacije, dakle skriveni su u međuprostoru između nosive armiranobetonske konstrukcije i obložnog zida od opeke kako bi se kontrastom zatvorenog i otvorenog naglasila masivnost oboda izložbenog volumena. Na sjevernoj strani prizemlja dvorišnog volumena predviđa se staklena stijena s glavnim ulaznim vratima. Na južnoj strani prizemlja dvorišnog volumena predviđa se trokrilna klizna stijena, a na zapadnoj strani fiksne staklene stijene između postojeće susjedne zgrade i dvorišnog volumena Aluartforuma. Na prvom katu predviđa se fiksna staklena stijena u izložbenom prostoru. Na prvom, drugom i trećem katu predviđaju se staklene stijene prema svjetliku uz postojeću zgradu na broju Ilica 83, s vratima na prvom katu te mjestimično s prozorima.

Prozori u fasadi uličnog volumena

U fasadi uličnog volumena predviđa se ugradnja prozora u Kalwall panele. Prozori su aluminijski s prekinutim toplinskim mostom te s trostrukim ostakljenjem. Prozori se dijele u četiri tipa s obzirom na funkciju prostorija: prozori sanitarija, prozori arhivskog tipa prostorija, prozori uredskog tipa prostorija i prozori javnog tipa prostorija i prostora. Primijenjena je modularna gradacija veličina pa su prozori navedeni od najmanjeg do najvećeg, u omjeru 1:1, 1:2, 2:2, 2:4, gdje je modul 60cm.

Unutrašnja vrata

Vrata za prolaz ljudi i umjetnina

Sklop vertikalnih komunikacija na svakoj etaži ima zapadna i istočna vrata. Iz funkcionalnih razloga prolaza umjetnina, ona moraju biti dimenzija 240/350 cm. Međutim, ona se ne tretiraju kao servisna vrata, nego kao reprezentativna vrata koja povezuju prostorije i prostore javne namjene pa su dvokrilna i ostakljena (osim u slučaju servisnog ulaza u prizemlju te podruma, gdje se puna metalna vrata).

Vrata ostalih prostorija

Ostala vrata su uobičajenih, manjih dimenzija, s metalnim dovratnicima i punim krilima.

Materijali

Princip pri odabiru materijala jest da nosiva konstrukcija i obloga dvorišnog volumena budu od osnovnih građevnih materijala (beton, cigla, čelik), te iskreno i jasno prikazane u eksterijeru i interijeru cijele zgrade. Svi ostali materijali su prošli više faza obrade od osnovne sirovine te se tretiraju kao lagani/montažni/uklonjivi dodaci, odnosno opne. Dok je površina prvih elemenata materijal sam po sebi, površina drugih elemenata je obloga u bijelom, sivom ili crnom tonu.

Podne obloge

Podovi u dvorišnom volumenu

Javni prostori prizemlja i izložbeni prostori na ostalim etažama dvorišnog volumena imaju plivajuće podove od impregniranog mineralno-cementnog estriha otpornog na habanje i visoke čvrstoće. Impregnacija je prozirna, a površina cementa ima prirodnu tonsku neujednačenost.

Ista vrsta poda primijenjena je u cijeloj podrumskoj etaži.

Podovi u uličnom volumenu

U uličnom se volumenu predviđaju plivajući podovi s cementnim estrihom obloženim oblogom od prirodnog linoleuma visoke otpornosti na habanje, u sivom tonu.

Vanjski pod prizemlja

Vanjske površine u prizemlju nadovezuju se na pločnik u Ilici te se izvode s asfaltnom oblogom na betonskoj podlozi za kolne površine.

Vanjski pod krovnih terasa

Krovne terase su prohodne te se oblažu rasterom betonskih ploča na plastičnim nosačima koji ih odižu od slojeva obrnutog ravnog krova.

Zidne obloge

Dvorišni volumen

Vanjski obložni zid od opeke opisan je u poglavlju Konstrukcija: obloga vanjskih zidova dvorišnog volumena. Unutrašnja ploha armiranobetonskog zida zaravnata je impregnacijskim cementnovapnenim premazom s dodatkom akrilne smole. Navedeni premaz štiti betonsku površinu, olakšava njezino održavanje, te ne ostavlja vidljivim ritam oplate kako se isti ne bi isticao u odnosu na izložbeni postav.

Pregradne gipskartonske stijene u prizemlju obložene su akrilnom smolom u sjajnom bijelom tonu.

Ulični volumen

Pregradne gipskartonske stijene obložene su akrilnom smolom u sjajnom bijelom tonu ili su akustičko-apsorbcijske, prema akustičkom elaboratu.

Susjedne zgrade

Uz dogovor s vlasnicima susjednih zgrada, predviđa se uklanjanje preostalih ostataka dotrajale žbuke sa ciglenih zabatnih zidova susjednih zgrada te impregniranje istih prozirnom zaštitnom impregnacijom.

Stropne obloge

Stropovi u dvorišnom volumenu sastoje se od vidljive međukatne konstrukcije te su opisani u poglavlju Konstrukcija: Holedeck i Konstrukcija: Krov nad dvorišnim volumenom.

Spušteni stropovi

Stropovi u uličnom volumenu su spušteni te se sastoje od bijelih gipskartonskih ploča na ovješenoj metalnoj podkonstrukciji. Gispkartonske ploče u prostorijama s mokrim čvorovima moraju biti vodootporne. Gipskartonske ploče obrađene su u bijeloj boji, a prema potrebi su akustičko-apsorbcijske.

Ugrađeni namještaj

Pultovi

Pultovi u prizemlju (rececpija, prodavaonica, kafeterija) i na južnoj krovnoj terasi (krovni bar) sazdani su u istom stilu kao i pregradne stijene – s vidljivim okvirima metalne nosive konstrukcije. Također dijele bjelinu zidnih obloga.

Klupa za sjedenje

Klupa za sjedenje u izložbenom prostoru na prvom katu dio je “nultog postava” prostora te je izlivena iz armiranog betona, s istom površinskom obradom kao zidovi i podovi.