Dom i studio Armano Linta

Umjesto dnevne sobe, spavaće sobe, ureda itd., imamo veliku živahnu sobu i malu tihu sobu. Dvije nadopunjujuće atmosfere umjesto predodređene namjene – eto što smo stvorili renovacijom našega stana. Na dnu stranice su fotografije naše iznenađujuće stvarnosti.

Uspješno koristimo taj prostor za život i rad, poput dvaju preklopljenih slojeva, pri čemu oba iziskuju veliki živahni prostor i mali tihi. Nije čudno da su potrebe slične jer, istini za volju, "život" i "rad" su umjetne kategorije. Život je jedan i cjelovit. Bitno je da li ti način na koji provodiš vrijeme ima smisla.

Ponekad želiš nešto raditi s puno akcije ili s više ljudi. U vrevi, velikom prostoru, zvuku razgovora, glazbi, mirisima iz kuhinje, stotinama šarenih ceduljica, na plesnom podiju. A ponekad se trebaš usredotočiti, ili opustiti, ili razgovarati u privatnosti, ili se posve udubiti, ili samo spavati u miru.

Ali ponekad dvoje ljudi istovremeno treba dvije suprotne atmosfere. Ponekad jedna osoba treba prijeći iz jedne atmosfere u drugu tijekom istoga dana, ili čak sata. I tako su nastale dvije sobe, jedna velika i živahna, a druga mala i tiha.

Velika nam je soba do sada služila kao dnevni boravak, foto-studio, radionica/igraonica za do 20 ljudi, mjesto za co-working, studio za ručni rad, prostor za tulume, spavaonica za 10 ljudi, i još toga.

Mala nam je soba poslužila kao spavaća soba, stolarska radionica, soba za tihi rad, soba za telefoniranje, soba za meditiranje, soba za intervjue, i još toga.

Sve su te preobrazbe moguće zato što nam je namještaj lagan i/ili na kotačima i/ili lako sastavljiv/rastavljiv. Povrh toga, raspored prostorija u stanu i njihov odnos spram vanjskoga svijeta (pogled, osunčanje u različitim dobima dana) podržava takvu atmosferu.

K tome, u velikoj sobi su nam stropne svjetiljke (ugradbene LED-ice) ravnomjerno raspoređene po cijelom stropu, tako da radni stolovi mogu biti bilo gdje. Kako bismo ih mogli pomicati dok su računala uključena u struju, utičnice za struju i mrežu su na sredini stropa, a od njih do stolova vode fleskibilne “pupčane vrpce” s kabelima, koje možemo bilo kamo usmjeriti zahvaljujući kukicama na stropu.

Kada nam umjesto intenzivnog, bijelog, stropnog svjetla pogodnog za rad treba opuštajuća ambijentalna rasvjeta, palimo topla indirektna svjetla: LED trake skriveno postavljene oko tri “kutije”: arhive/ostave, kupaonice i balkona. Sve tri “kutije” obučene su u prirodne materijale (kokos, pluto, jelovina), čime daju lijepu boju svjetlosti koja se odbija od njih, ali i gode dodiru i prigušuju zvuk.

Ishod je to da sretno živimo-radimo (arhitekturu, dizajn, izradu rukotvorina, facilitiranje, regenerativni dizajn) u 58 kvadratnih metara, a čovjek bi obično mislio da za to trebaju veći, odvojeni prostori.

Ali "tajna" nije u namještaju, a sigurno nije ni u stilu prostora. Ključ je u činjenici da smo uspjeli u vlastitom umu raspršiti predodžbu o spavaćim sobama, dnevnim sobama i uredima. Uspjeli smo čuti svoje dublje potrebe - kako se želimo osjećati i što želimo činiti.

Sve bi "sobe" trebale biti tek posljedica pronalaženja dobrih načina da se zadovolje te potrebe. Ponekad je dobro slijediti ono što je uobičajeno ili u skladu sa standardima. A ponekad nije. Ništa se ne treba podrazumijevati. Čak i kada imaš malo vremena, dobro je preispitati ono što je "normalno"pomoću kojeg dubinskog pitanja.

Na primjer: "Treba li mi ovo doista?" "Postoji li bolji način da to postignem?" "Da li se osjećam dobro s ovim?" "Je li to ostatak neke stare želje koja više nema veze sa mnom?" "Jesam li se zalijepio/la za neku sliku iz časopisa?" "Kakve životne situacije zamišljam ovdje?" "Nastojim li nekoga impresionirati ovime?" "Koji dio mene želi imati ovo?" "S kim to želim podijeliti?"

Sviđalo nam se to ili ne, prostori u kojima živimo nam svakodnevno oblikuju ponašanje, misli, osjećaje i odnose. Ne bismo se toliko navikli dijeliti životni prostor i živjeti u određenom tipu soba da nismo već generacijama uvjetovani u tom smjeru.

Mi smo projektirali svoj stan tako što smo nastojali izabrati koje "tradicije" ćemo zadržati jer su nam korisne, a koje ćemo odbaciti. Zato smo morali iznaći kreativna rješenja, prikladna za naše potrebe.

Taj je proces različit od osobe do osobe. Arhitektura je alat pomoću kojega život približavamo onome tko zaista jesmo. Od osobe do osobe. Ali bitno je zapamtiti da se svi mijenjamo. Zato je dobro da prostor može podržati naše promjene, od malih i čestih promjena naših aktivnosti i osjećaja, do velikih promjena u životnom stilu i osobnosti.

Duo velike i male sobe je dizajn i način razmišljanja koji nam, za sad, dobro pristaje i omogućuje nam da rastemo. No s obzirom na našu potrebu za promjenom, pitamo se što nas iduće čeka :)