Školski kampus u Indiji

Arhitektura

Projektirati obrazovni kampus u Indiji je obrazovanje samo po sebi.

Školske zgrade, smještaj za učenike, smještaj za učitelje, sporstke zgrade, kantina, dvorana za darshan (blagoslov), igrališta, vrtovi… Najveći izazov u sklapanju tog mozaika bila je klima: tropska, vlažno-suha.

Budući da je pasivna ventilacija (bez klima-uređaja!) bila drugi prioritet, razmaci između zgrada su morali biti veliki u odnosu na njihovu visinu. Dakle, projektirali smo prizemnice, uske i dugačke (poprečno ventilirane), s jako velikim strehama. (Znate da u Indiji podnevno sunce ponekad sja sa sjevera?)

Treći prioritet bila je brza, lagana i precizna gradnja. Zato smo projektirali modularne, montažne, čelične zgrade (a u jednoj od idejnih varijanti i membranske krovove od staklene tkanine).

Što je bio prvi prioritet? Sretni ljudi u skladnoj zajednici. Ali bilo je toliko velikih i malih projektantskih odluka koje su vodile brigu o tome da bi ih bilo jako teško sve nabrojati. Dovoljno je reći da je kampus zapravo dom, a da oni koji žive u domu čine obitelj. Arhitektura tome može pridonijeti, a može i učiniti suprotno.