Zašto smo obzirni prema budžetu klijenata

Veljko

14.03.2018

Osim što pazimo na svačiji budžet iz osnovnog ljudskog poštovanja, drago nam je kad klijenti mogu izbjeći kredite jer je to korisno za cijelo društvo. Evo kako:

Novac je domišljati izum koji nam omogućava da učinkovito trgujemo proizvodima i uslugama, usprkos prostornim i vremenskim udaljenostima. Ali novac nije tek neutralno sredstvo razmjene. U paketu s njim dolaze pravila o tome kako novac nastaje i što se s njim može ili ne može. Ta se pravila s vremenom mijenjaju. Na primjer, neki se možda sjećaju kako su Sjedinjene Američke Države za vrijeme predsjednika Nixona do kraja presjekle vezu između novca i zlatnih rezervi. S vremenom je cijeli svijet usvojio ista nova pravila. Možda nam se čini da ta pravila nemaju veze s našim životom, ali zasigurno imaju. Ona oblikuju ekonomiju u kojoj svi sudjelujemo te utječu na tok novca, bogatstva i moći u našem društvu.

Ovaj se tekst bavi pravilom novca koje praktički pretvara naše ekonomije u piramidalne sheme. Zvuči šokantno, i jest šokantno. Čak je i teško pojmiti. U stvari, teško je priznati da je tako. Ali način na koji funkcionira to pravilo nije skriven. Nikakva teorija zavjere nije potrebna da bi ga se objasnilo. Trebamo samo obratiti pažnju da bismo to vidjeli. Evo o čemu se radi:

Velika većina novca koji je u optjecaju u našim ekonomijama nastala je tako što su banke odobrile kredite. Ako danas odeš u banku i na temelju svoje poslovne ideje tražiš kredit od 100 tisuća eura, banka će stvoriti novih 100 tisuća eura samim činom izdavanja kredita. Banke su ovlaštene tako stvarati novac, i to stalno čine. Dakle, ti ćeš dobiti novac, voditi posao i s vremenom otplatiti kredit. Ali iznos koji ćeš otplatiti nije 100 tisuća. Bit će uvećan za kamate, na primjer 150 tisuća. Odakle će doći dodatnih 50 tisuća?

Ako ti posao ide dobro, doći će od kupaca tvojih proizvoda ili usluga jer je trošak kredita uključen u tvoje cijene. Ali odakle njima taj novac? Ako ga uzimaju isključivo od ušteđevine, nakon nekog će vremena bankrotirati. U najboljem slučaju, doći će do novca nekako drukčije – ili zarađujući plaću, ili prodajući vlastiti proizvod ili uslugu. I tako počinje lanac normalne ekonomske aktivnosti. Ali postoji jedan problem: Kada ti je banka dala onih 100 tisuća, njima si pokrila razne troškove pokretanja i vođenja posla, što znači da si potrošila 100 tisuća i time ih stavila u optjecaj, te si zahvaljujući lancu ekonomske aktivnosti prikupila 100 tisuća od svojih klijenata i proslijedila ih svojoj banci. Ali u optjecaj nisi stavila 50 tisuća koliko iznose kamate. Dakle, ako želiš vratiti kamate, ali ne želiš da ti klijenti bankrotiraju jer ti plaćaju od ušteđevine više nego što zarađuju, i ne želiš da njihovi klijenti/poslodavci bankrotiraju na isti način, netko mora ubaciti dodatnih 50 tisuća u ekonomiju. Razmisli o tome. Ako ne želimo da svi izgube cjelokupnu ušteđevinu, a istovremeno želimo da i tvoja tvrtka i druge tvrtke prežive i u cijelosti otplate kredite, netko treba stvoriti puno dodatnog novca koji će pokriti kamate na te kredite.

Dakle, budući da se novac stvara pomoću novih kredita, upravo će se to i dogoditi. Da bi ti vratila kamate na kredit, netko će negdje morati uzeti novi kredit. Tih 50 tisuća će ući u ekonomiju u obliku kredita. Ali i na taj će se kredit obračunavati kamate. Jedini način da se otplate te kamate jest podizanje još jednog kredita. Bilo bi još gore kad bi zbroj kamata bio veći od glavnice, što se često događa kod dugoročnih kredita. Na primjer kad kupiš kuću za 100 tisuća, i onda kroz 30 godina banci platiš 220 tisuća.

Bankama je dobro. One ne moraju imati cjelokupni iznos kredita u svojim zalihama kad nam izdaju kredite. Razliku jednostavno stvore. Ali kad im otplatiš kredit, novac koji su stvorile im se vraća kao stvarna vrijednost, plus jednako stvarne kamate. Banke, odnosno njihovi vlasnici, na vrhu su ove piramide. U međuvremenu, mi stalno tražimo ljude koji će dići kredite kako bi kupili ono što im mi prodajemo i tako nam omogućili da vratimo kamate. Onda oni moraju tražiti ljude koji će dići nove kredite. I tako dalje, i tako dalje. To je piramidalna shema u kojoj naša sposobnost otplaćivanja duga ovisi o tome da se netko drugi zaduži. Samo što to ne vidimo jer taj netko drugi nema ime. Taj netko drugi je niže u lancu ekonomske aktivnosti. Taj netko drugi nije jedna osoba, nego puno osoba koje dižu puno kredita. Taj netko smo mi, kao pojedinci, tvrtke, gradovi i države.

Neki kažu da nema većeg poslovnog poticaja od obveze otplaćivanja kredita. Možda je taj poticaj posebno snažan, ali i nije tako dobar kad se pogleda šira slika. Jer to znači da je imperativ prodati, bez obzira na sve. Treba li to što prodaješ stvarno nekome, nije toliko presudno. Je li to što prodaješ dobro, nije toliko presudno. Je li proizvodnja toga što prodaješ bila pravedna i održiva, nije toliko presudno. Ono što je presudno jest stalan, neumoljiv ritam rata otplate kredita, koji održava novčanu piramidalnu shemu. Cijele su ekonomije zakačene za taj ritam i opsjednute rastom BDP-a jer ekonomija mora rasti brže od duga. Bez obzira na cijenu koju plaća društvo i priroda.

Što možemo promijeniti? Puno toga! Očito, ne bismo trebali dizati kredite ako nam nisu neophodni, što je puno lakše ako ne kupujemo stvari koje nam ne trebaju, usprkos marketinškoj industriji koja nas pokušava uvjeriti da smo bez njih bezvrijedni i konzumerističkoj kulturi koja nas osuđuje u skladu s tim. Zatim bismo se trebali informirati o komplementarnim valutama koje ne igraju po istim pravilima, odnosno ne stvaraju novac izdavanjem kredita. Takve valute postoje i mogu biti legalne, a koriste se kao lokalne valute ili digitalne valute. Neke doista mijenjaju svijet na bolje, dok druge ponavljaju pogreške fiat (državnih) valuta. Poveži se s Tranzicijskom mrežom u svojoj regiji i informiraj o tome što postoji u tvojoj okolici. Ili sa svojom mrežom stvori novu lokalnu valutu.

Osim toga, umjesto traženja teorija zavjere, potraži što kažu ekonomisti poput Bernarda Lietaera, koji predlažu konkretne načine za konstruktivnu promjenu pravila novca radi unaprjeđenja cijeloga planeta. Mudro glasaj i čuvaj se političara koji stavljaju rast iznad održivosti, kao i onih koji predlažu anarhističke «alternative» koje ne funkcioniraju. Što se tiče onog dijela zarade i trošenja koji ti je povezan s piramidalnom shemom državne valute, nemoj osjećati krivnju kad zarađuješ. Budi poštena, zaradi hrpu i dobro je iskoristi za stvaranje boljeg svijeta.

P.S. Ako mehanizam piramidalne sheme još uvijek izaziva šok i nevjericu, i potrebu za dodatnim objašnjenjem, evo ga: Dignem kredit od 100 eura koje je banka stvorila da bi mi ih posudila, uložim u posao, zaradim 100 koje ću vratiti banci, a odakle mi još 50 za kamate (50 eura koje banka nije stavila u optjecaj)? Tih 50 eura se isisava iz optjecaja (iz novca koji je već postojao) i ide banci, koja dio vraća natrag u ekonomiju, a dobar dio pohranjuje na računima vlasnika banke. Tko će nadoknaditi taj isisani novac, koji je potreban da bi ekonomija funkcionirala? Jedini tko ga može nadoknaditi: banka, i to u obliku novog kredita. I tako dalje, i tako dalje...