Stolić u kutku

Veljko

25.01.2016

Fotografiram stolić koji smo dizajnirali. Radim to jer mi je lijep, želim to podijeliti s drugima. I sami ga koristimo u svom studiju, stavili smo na njega ono što nam treba u tom kutku. Treba nam jer nas veseli, jer nas čini življima, kao i naše gosteprijatelje.

Fotografiram ga jer sam koristeći ga osjetio kako je lijep, u jednom trenutku, prije nego što mi je došlo da uzmem fotoaparat. Međutim, ako zaboravim njegovu priču i njegovu praktičnost, skoro da mogu reći da mi taj stolić nije ništa posebno. Tek prozirna ploča koja stoji na dvjema prozirnim pločama, ugodnih proporcija i komplementarnih oblika.

Ali kao podloga za stvari koje razveseljavaju taj kutak (mog života) jednostavno je savršen: nenametljiv, jednostavan i skladan. Reflektira ono što je na njemu, ali ne presnažno. Ne zagušuje kutak jer je proziran. Simetrijom cjeline i kompozicijom oblika podsvjesno potiče na pomnjivo aranžiranje sadržaja koji mu se pridoda. A opet, nije prerafiniran, kao da daje dozvolu za ležernost.

Sve je to prisutno u jednom cjelovitom dojmu, i pokušavam sve to 'uhvatiti' jednom fotografijom. Uranjam u kadar i postaje mi jasno da su stolić kao predmet i taj kutak kao prostor na neki način ujedinjeni. Oni zajedno stvaraju te impresije, omogućuju jedan drugom da dođu do izražaja. Gestalt. Trenutak svjesnosti.

Po tko zna koji put shvaćam koliko me prostor oblikuje. Oduševljava me to. Kome pokažem fotografiju stolića, time ću mu pokazati i fotografiju našeg studija. Pokazat ću mu atmosferu prostora koju udišemo dok maštamo o stolićima, stolicama, i još toliko toga što sada ne postoji, ali sutra hoće. Pokazat ću toj osobi dio onoga tko jesam i tko hoću biti, premda će ona u fotografiji vjerojatno ponajviše vidjeti neke svoje misli, memorije i osjećaje.

Koliko god predmeti i prostori bili pasivna podloga našeg života, mi ih aktivno koristimo da bismo oblikovali taj život i da bismo oblikovali način na koji ga percipiramo. Ne mora to biti svjesno, ali ipak je aktivno. I zato mi je tako drago što smo tu veliku sobu u studiju u kojoj se nalazi taj kutak oblikovali tako da se stalno može mijenjati i raspored, i svjetlo, i boja, i ukupna atmosfera.

Istina, to znači da će kutak uskoro izgledati drukčije i da bih vjerojatno zaboravio ovaj njegov karakter da ga nisam fotografirao, ali puno više smo dobili. Dobili smo priliku da si stvorimo baš onakvo okruženje kakvo nam treba za svaki pojedini projekt kojim se bavimo, bilo da dizajniramo predmete ili prostore. A i dobili smo prostor koji stalno iznenađuje ljude s kojima i za koje radimo. Drukčiji je kad god ga vide. Volim misliti da im pomaže osjetiti i shvatiti koliko je ambijent, taj neopipljiv i stvaran medij s kojim radimo, bitan, podatan i oduševljavajuć.