Skice na 100 načina

Veljko

12.06.2018

U posljednje se vrijeme dosta bavim projektiranjem adaptacija stanova. Lijep posao. Radim s ljudima, pomažem im da stvore neke nove paralelne stvarnosti, uživljavam se u te stvarnosti, koristim svoj talent za osjećanje prostora i kombinatoriku, i vidim da od toga svi imamo koristi i zadovoljstva.

Pritom potrošim dosta pausa (onog poluprozirnog papira za skiciranje) jer prije bilo kakvog rada na računalu, a nakon razgovora s klijentima i posjeta prostoru, najprije ručno skiciram ono kako doživljavam postojeće stanje, kao i moguće varijante za budućnost.

Neki dan sam bacio oko na skice iz nekoliko projekata i zaprepastio se koliko su različite. Nije da nemaju nikakve veze jedne s drugima, ali su dovoljno različite da sam se zapitao u čemu je stvar. Jer nije samo u protoku vremena. I onda sam shvatio:

Skice za neki projekt me podsjećaju na vibru tog projekta, a u sklopu te vibre me ponajviše podsjećaju na vibru klijenta, odnosno na ono kako ja doživljavam karakter klijenta i njezin ili njegov odnos prema tom stanu i onome što bi taj stan mogao postati.

Znao sam od prije da se sa svakim projektom uživim u “paralelnu stvarnost klijenta” i da rješenja koja ću smisliti za adaptaciju istog stana neće biti ista za svakog klijenta. Ali sad sam po prvi put zorno vidio koliko se i svaki proces projektiranja oboji specifičnim karakterom.

Kako mi je to drago! Odolio sam, bar za sad, napasti da gradim svoj stil i uguravam ga u svaki projekt. Odolio sam napasti da skiciranje tretiram kao brušenje rukopisa (a skice kao predmete fetiša) umjesto kao alat za dokučivanje unikatnih individualnih stvarnosti.

Dakle, ipak se može...

Od srca hvala klijentima koji mi omogućuju da učim :)